Dok prstima mrvim
topli komad noći
na mom ramenu
njegov san
budi zvijezde
u mojim očima..
Postajem sama,
kao stražar
na usamljenoj kuli,
kao svjetionik
kojeg brodovi
zaobilaze..
Moja duša
kao ruža
sklopila je latice
a trnje iz njegovih
uspavanih prstiju
polako vadim usnama..
Ne osjeća bol,
u snu se smiješi,
a ja,
prepuštena tišini
čekam zagrljaj
jutra...