Ljuljačka života obješena o drvo svemira...
Gdje li je na njoj ljubav svoje tijelo sakrila?
da li u mene zemlju svog života
Ili se izgubila u mojim njihanjima?!
i zato sad ljubavi
samo postojiš za moje pustošenje,
Za proganjanje mojih misli.
Ti postojiš ljubavi
Ti se rađaš i umireš u meni
I kličeš jer ostaješ nepobijeđena,
Jer svi mi smrtnici i posljednjim dahom
Udišemo tvoje ime.
I ostaješ pjesma naših misli, naših osjećaja i riječi
I ostaješ najsavršenija pjesma našeg postojanja.