Troši se život... polako klize kapi niz globus... Sjećanja... Snovi... Nebeska tijela rotiraju i dalje... komad Zemlje gdje stojim grije mi srce.. Ima li me? ... polako čekam noć, kao pomoć... U sobi svjetlo raspršilo tamu... Iz tame izlazim u veću tamu... Donesi mi čašu vode... zaustavi mi rečenicu... Nemam što reći... Usvojila sam te... pokupila sam te iz neke knjige, davno pročitane... Uobličila sam te u ljubav... Iz mraka čujem molitvu starice.. Intuicija me opet vodi do tebe... Intima se proširuje, slika je bez boje... Crno-bijela kompozicija strave i užasa... Troši se život, polako klize kapi niz globus... Ovaj komad Zemlje gdje stojim sve je topliji... ima li me?