O, da.

ponovo  uz Kralja koračam

koji se iza lovaca,

konjanika nevjernih

i pijuna vjernih skriva

netko hoće dušu duše moje

maknuti sa ploče,

ali gle

ja prozirem i prezirem sve bestidnike

koji Kralja moga lažno žele darovati

a onda  mu dah ugasiti..

Nitko kao on

nježnost ne posjeduje

nitko kao on

moje srce ne poznaje

a opet

iza leđa drugih mora svoju besmrtnost sakrivati

dok svi ne nestanu

i laži ne prestanu

dok ne ostanem  samo ja

i on

gledajući se preko gomile koja leži

izvan  igre..

Tko je moj Kralj

za kojeg sebe dajem

i neprestano

kroz živote trajem?

I zašto nas lažu kada kažu

da je  naš život ploča

a ne krug

gdje se vrtimo do kraja duge

tražeći svrhu bez smisla

živeći za neke druge

sebe zaboraviti

u sivi kockasti svijet utonuti?

Kralj je mrtav, živio kralj,

parola potkožnih diletanata

koji se uvijek u neke uloge moraju pretvoriti

i u ćeliju vlastitog uma zatvoriti..

Kralj nikad ne umire

dok Kraljica  uz njega stoluje

Duša  i Ljubav

zaljubljeni

opčinjeni

sve oko njih služi njima

dok svi oko njih

slijepo traže utočište

kroz gaženje sebe

toneći u zaborav

sanjajući  izvan ploče

ono

što Kralj i Kraljica

odvajkada žive:

stvarnost kristalno čiste jasnosti

kroz krug  pronađen prolaz do vječnosti...