U čarobnoj šumi gdje Duša se rađa
Još od pamtivijeka kao Jedno stoje
I ne zna se koja srcu od tada je slađa
Dok trenutke radosne kroz eone broje.


Okupane su svjetlom, a plešu i u tami
Lepršave im haljine vijore na suncu
Mjesečina bijela ponekad ih hrani,
Dok traže put ka nutarnjem vrhuncu.


Ljubav pleše valcer po laticama cvijeća
Dodiruje nas mirisom i dodirom mekim
Mjesto što dodirne preplavljuje sreća
Kad svijet se čini toliko dalekim.


Zahvalnost je prati, kao sjenka plava
Ne očekuje ništa, samo smiješak dijeli
Ne gostuje tamo gdje prebiva slava
Ispunjava Dušu k'o oblačić bijeli.


Šapat tihi provlači se kroz vlakanca trave
Kao strunom harfe odzvanjanju kroz Dušu
Ohladite se vi, usijane glave!
Dopustite vjetrovima ovima da pušu.


Neka čiste prašinu, ustajali zrak
Neka ruše prepreke, otklanjaju mrak
Neka nas oplahnu, donesu nam Znanje
Neka budu java, ispunjene sanje.


Ljubav će prokrčiti i neprohodne pute
Ispuniti će Dušu, pružit će nam dlan
Zahvalnost će tada ogrnuti nam skute
I sa divnim osjećajem započinje nov dan.

http://safiris.blog.hr/