Nada je tako bliska srcu,

Što sad tako radosno udara

O doboše života,

O ne, Nema tad tuge u meni,

Bez srama i stida govorim svijetu,

Ljubav je mnogo više od izgovorenoga,

Mnogo više od molitvi i želja,

Mnogo postojanija od sama života,

Živi u uspomena, pjesmama, muzici,

Cvijeću,vjetru, i zvijezdama,

Plovi u mračnim noćima,

Do sudnjeg dana.

U ljubavi svaki korak postaje vizija,

Cesta snova posve vidljiva,

Kao i najudaljenija zvijezda,

O ne, nema tada mraka za mene,

Samo svjetlosti divne,

Rođene u kolijevci srca Tvog,

Da, život je lijep kada ti je pun želudac,

Ali život je najljepši;

Kada ti je srce puno ljubavi;

Kada cvrčci zaljubljeno cvrče posrebrujući mrak;

Kada ptice selice savijaju gnijezdo iznad duge;

Kada gledaš lozu kako nježno isprepliće svoje vitko tijelo

Oko kvrgavih ruku oraha;

Kada vidiš vjetar kako zaljubljeno miluje laticu ruže;

Kada vidiš sijenu kako pleše u čarobnoj noći;

Kada vidiš taj predivni svijet u očima voljene osobe,

Srce ti je puno ljubavi,

Zar to nije dovoljan dokaz koliko te volim.

©Walter William Safar