Negdje... daleko od oka
A toliko blizu da bliže ne može biti
Krije se ljekoviti Izvor
Lijek svoj dijeli putem vodoskoka.
Tisuću kapljica bisernoga sjaja
Melodiju pjeva ... u radosti blista
Ljepoti ovoj ne vidi se kraja
Dušu kad dotakne jedna mala kap
U Svjetlosti se budi, više nije ista.

Izvor je Jedan ... u Vječnosti rođen
Svaki Put do njega vodi
Unutarnjom žeđi kad je čovjek vođen.
Okrijepu on daje
Tijelo nam čisti
Energije okupane svom ljepotom sjaje
Pogled produbljuje,  misli nam bistri.

Ljekovit je Vrutak , sve bolesti liječi
O Ljubavi on priča najmilije riječi
Dodiruje nam kožu, žilama teče
Strahove kad ruši, možda malo i zapeče.
Ali opekotine ne ostavlja za sobom
Svatko osjeća slobodu, ne osjeća se robom,
Lijek tad tutnji, kao lavina on zbori
Zatim nas umiruje... milostivo žubori.

Svima nam je dano da dođemo do njega
Samo sjetiti se teško
Kad se čini da dosta nam je svega,
Pa u bolest odlazimo, bježimo u tamu
A Izvor čeka, daruje nam lijeka
Kao utopljeniku što hvata se za granu.


Dok lutamo po svijetu
I tragamo izvan sebe
Vječnosl ispuniti će mene, tebe,
Svako ljudsko biće.
Ali to je već  Početak
Druge Svjetlosne Priče.

(safiris.blog2006)