Gle,vjetar je ubacio
kroz prozor list.
U žuto-smeđe
ga obojio taj vješti,
jeseni kist.
O,da, već uveliko
jesen krajolikom
šara i savršenom
rukom umjetnika,
čudesno lijepe,
pejsaže stvara.
Al´, žao mi cvijeća,
i lišća i sveg
toga što vene,
i osjećam
kao da se gubi,
kao da doista nestaje
i jedan dio mene.
I onda,izlazim van,
pa dižem ka nebu
cvijet i glasno
zahvaljujem na
tom daru, što nam
uljepšava ovaj
čudesni svijet.
Autor:Bruno Nikolic
CC some rights reserved