Lišće

 

Da li si stvarno trčala Radićevim trgom

očekujući da se gomila raznobojnih listova

zakovitla zrakom i nježno lelujajući

polako prikloni zemlji?

 

Vidim te kako skupljaš to lišće,

stalno u nedoumici

jesi li izabrala ono najljepše.

Koje? Crveno, žuto, zeleno,

smeđe ili ono srebrnastosivo.

 

Gledaš kako titraju grane breza,

dok vjetar uporno češlja

veliku crvenolisnu bukvu,

koja pamti tvoje prve poljupce,

a mladi javori graciozno

trepere sitnim, plamenim listovima.

 

Nije ti dovoljan sav taj vatromet

u rukama jer već žudiš

za zlatnim lepezicama ginka,

šišarkama s Borika i

crvenim bobicama tise u

velikom gradskom parku.

 

Potrebni su ti i divlji kesteni,

a kući nećeš otići

bez osušenih čaški tulipanovca.

( Znaš, samo ti i ja poznajemo

mjesto gdje ćemo ga naći).

 

Sretna, rasprostrt ćeš svoje

blago na kuhinjskom stolu

i začas će cijela tvoja kuća

zašuštati, zamirisati, zasvijetliti

i, svako malo, okretat ćeš te

listove, grančice, plodove

dok konačno mir ne zavlada

oko tebe i u tebi.

 

Lišćem si ispisala svoju posvetu

jeseni, lišćem si oživjela onu

djevojčicu u sebi, lišćem prekrivaš

sve one godine koje su prošle

i u lišću koje ćeš skupljati 

slijedeće jeseni, biti će tog istog

ganuća, htjenja i milosti.

 

Javorka Pangerčić