...na 92. stranici je i moja pjesma "Oprosti mi, što odlazim", hvala gđi. Katarini Ćeliković za knjigu:

 

 

 

OPROSTI MI, ŠTO ODLAZIM
napisano: 2004.

Oprosti, što u odlutalom danu od tvog snježnog daha
sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu…
Oprosti, što te nisam odtugovala kako treba,
Oprosti, jer ću umrijeti smrću sjene
i prije toga ti napisati pismo o tome, koliko si me volio.

Oprosti, što sam te pokrivala valovima mora
i zato što sam dodirivala
po strunama tvog života neke teme
od čega i gromovi zanijeme
oprosti, što sam te čekala
u gradu južnog vjetra
i što odlazim bez riječi,
jer sam mjesecima bila vjerna nekoj slaboj točki,
a ti bosonog i bijedan,
mislio si da sam tvoje duše samo sjena.

Sačuvaj taj plamen da u vječnost gleda
i na usnama neke druge neka pobijedi tog svjedoka,
dok ću ja zaploviti sjevernim morem moje ljubavi
i otisnuti jednu životnu jahtu sa udaljenog doka.

Bez glasa nestajem,
jer sam usnama dodirnula kožu
gdje se ne mogu zavući onda kad mi je hladno
i ne želim tvoju naklonost ovih dana,
jer mi više nisi u modi
i tvoje usne ne želim ljubiti gladno.

Iza leđa od granita
umorna sam od ovih snova
koji mi najavljuju život bačen u apetite tame...
ti si mnogo više učinio od zore novog dana
i vratio si me na početke mene same.

I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama,
dok pamtim naš susret
kad si me kupio slatkoćom,
a vrijeme je od onda do sada
između nas satkalo mnogo laži
što se izgovaraju lakoćom.

Nedorečena sam u svom plavom snu
o priči što su je neživi pričali
iz doba kad si crno vino pio...
i.... hvala ti, moj mrtvi šapate,
što si ipak u jezeru ljubavi
jasne poruke od mene krio...

 

Jadranka Varga,

iz 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"