Lipo mi je,
ovdi,gori,
sidit na stini i
gledat val,
doli,kako plovi;
doli,gori,doli,gori
pa se pruži,pa se pini.
Svjetluca se more,
piri vjetrić,topal,blag,
sunce drago
miluje nas i
ostavlja svoj trag.
Drago more,
draga žena,
poneko sićanje
i uspomena,
drvo iz raja,
stine i žalo,
za sriću je
stvarno potribno
malo!
No je li to malo?
I jeste i nije.
Ovisi, o tomu kako
za koga u čemu
srića se krije.
Tučepi ; 25.08. 2007
Autor:Bruno Nikolic
CC some rights reserved
bglavac
edin.kecanovic
