Iz svilene tame Svemira izronila sam blijeda lica i praznog srca. U mekoj tamnoj podlozi ovog ranog jutra ocrtavaju se konture mog lica i zastajem prstima na trepavicama ispod kojih su noćas ipak odletjele bijele ptice putem južnih vjetrova. Kažu da je najtamnije pred svitanje. Kažu i da nebo ima boju čelika, kažu i da je ljudsko srce prepuno bola zbog neuzvraćenih odgovora s neba. Ljudi svašta kažu, neki i lažu. Srce me nikad prevarilo nije, čak i kad u noći gorke suze lije, znam...Blijeda lica i tužnog srca još uvijek očekujem – odgovore s neba.

 http://shadowofsoul.blog.hr/