Pogledaj ovu prozračnost slobode,i ljepotu smirenog neba, koje čarobno šapće tajnu bezvremenosti..Da...Uzalud je učiti pticu da sleti na naš dlan, ako ona sama ne osjeti dušu ptice u nama...U trenutku kad se pretvoriš u sve, zaboravljaš da si nešto, i pretvaraš se u ništa,opet, vraćajući se u sve..Vječiti tok prolaznosti, koja to nije..Prolazni su samo naši koraci i letovi kroz beskraj našeg nebeskog plenuma..Zaljubi se u taj dodir savršenog trajanja, bez straha, da će let odnijeti previsoko tvoja krila, i rastopiti ih kad se približe suncu..Ti nisi Ikar, i nisi stvorena da letove završiš gubeći krila..Ti si Sunce, koje sanja svoju Lunu, koja vječito s njim pleše ples vječnosti, a ne dotiče je...Zaboravi tko si, zaista zaboravi, bar na tren,i prepusti svoj oganj plavetnom nebu i nestašnim oblacima..Sve budi..meka mahovina u dubokoj šumi, u kojoj je Pan urezao svoje ime, treptaj vilinskog srca, koje je poželjelo da ga duša čovječja čuje, pjesma orfejeve Euridike, koja iz podzemlja doziva proljeće...Ništa ne propusti,i budi slobodna do kraja..Kao ptica koja vjeruje, i spava na dlanu..Denique Solvo...