Li Tai Po je središnja osobnost kineskog pjesništva i umjetnosti, istaknuti nosilac taoističke tradicije. Snažna individualnost, na granici egocentričnosti, beskompromisan u odustajanju od svih do tada priznatih normi, kako umjetničkih tako i društvenih.

Rođen je u mjestu Suiye, današnjem Tokmaku u sovjetskom Turkestanu. Djetinjstvo provodi u provinciji Sichuan, na krajnjem zapadu Kine. Premda izdanak vladarske loze kojoj je pripadala i carska dinastička kuća Tang, odrasta u obitelji dobro stojećih trgovaca, bez većeg društvenog položaja, Već zarana dobiva solidno klasično (konfucijansko) obrazovanje. Navršivši dvadeset godina otiskuje se u svijet kao pjesnik-skitnik I time počinju njegova putovanja prostranstvom kineske imperije, da završe tek smrću, četrdesetak godina kasnije. Koliko je poznato nikad nije pristupio državnim ispitima koji bi mu omogućili ulazak u javnu službu, premda je, imajući u vidu obrazovanje i vještinu slaganja stihova, ispunjavao sve preduvjete.

Postoje zapisi da je boravio u provinciji Shandong, dakle na krajnjem istoku, kao jedan od članova književnog klana "Šest besposličara iz bambusovog gaja", (naziv koji očito aludira na taoističkih Sedam svetaca iz bambusovog gaja) gdje susreće drugog velikog kineskog pjesnika, Du Fua i gdje se rađa duboko prijateljstvo dvaju velikih umjetnika vidljivo na više mjesta u njihovim pjesmama. G. 742. Li Tai Po, po prvi put, odlazi u prijestolnicu. Jedan od prijatelja taoista uvodi ga na dvor kao već poznata i slavna pjesnika. Caru Ming Huangu ga predstavljaju kao "prognanog besmrtnika".

Ming Huang, veliki ljubitelj umjetnosti i mecena, zadržava ga na dvoru i postavlja na položaj dvorskog pjesnika. Iako u službi cara, Li Tai Po međutim zadržava stare navike slobodna i pomalo raspusnog života. U trećoj godini boravka na dvoru pada u nemilost kao žrtva spletke careve najomiljenije konkubine i prvog eunuha, te biva prisiljen napustiti Changan. Na jednoj od dvorskih svečanosti pijan je, navodno, prisilio prvog eunuha da mu čisti cipele, što mu ovaj dakako nikad nije oprostio. Pobuna An Lushanaa, koja će uzdrmati čitavu imperiju i izazvati abdikaciju samog cara, zatiče ga u Louyangu.

Li Tai Po se pridružuje Li Lingu, princu od Yonga, koji se i sam pokušava popeti na carski prijesto. Plan ne uspijeva i pjesnika utamničuju i osuđuju na smrt. Kaznu mu u posljednjem trenutku preinačuju u progonstvo, te ga upućuju u granično područje u današnjoj provinciji Guizhou. Opća ga amnestija, proglašena nakon tri godine, zatiče još uvijek na putu, u Sichuanu. Vraćajući se, zadržava se u Taipingu u nekog rođaka. Tu, nedugo potom, 762. godine i umire.

Postoji legenda da se u pijanstvu utopio, pokušavajući dohvatiti mjesec što se ogledao u rijeci. Vjeruje se da je veći dio pjesama Li Tai Poa izgubljen: nakon njegove smrti oko tisuću ih je prikupljeno u zbirku, kojoj se međutim vrlo brzo gubi svaki trag. Tek 1068. pronađene su današnje verzije.

(Nikola Radonić)

www.poezijaonline.com