Muž i ja s divljenjem gledali smo
Ukazanu nam predstavu sjajnu
Leptira nježnog i leptiricu bajnu
Što vođeni magnetnom silom ljubavi
U trenu spojeni dotaknuvši se u letu
Potpuno predani voljeli se oni
Kao da su sami na ovome svijetu...
Posvećeni činu tom nježnom i svetom
Duša im je u mirisnom zanosu bila
Zaboravivši sve potrebe za letom
U bezvremeni se blaženstva osjećaj slila
Okupana suncem i u toplini milovanja
Tijelima im ljubav vrila i prenosila
Božansku poruku nastajanja i trajanja...
Bili su to samo za njih stvoreni trenuci
U kojim treperili su svoj ljubavni ples
Dok u njima drhtali su harmonije zvuci
Leptir je leptiricu svoju okretao polako
Uživajući u svakom treptaju njenom
Otišli smo ostavljajući ih spojene tako
Čitavom dušom i čežnjom i tijelom...
Pitam se da li i mi možemo bivati tako
Kao leptiri kojima su ljubav i ljepota
Svo njihovo životno i vječno poslanje
I ljubiti se slobodno, predano, lepršavo, lako
I tako bezbrižno i nesputano stići i do kraja
Bez misli, bez straha, u zagrljaju života
Kao da nikad i nismo izašli iz raja...