Leptirica moje spontanosti
rođena između tebe
i mene
prikucana je na drvo obzira..
Bijesna rulja riječi
smjeti, paziti, dopustiti
propustiti
pobjeći, izbjeći,
zvekeće lancima
zamijenivši moja probodena krila
nekim dlanovima ljudskim
okrvavljenim...
Ja nisam ništa nego duša
i smještena sam u sve
samo ne u svoje obličje...
I ti, dušo, koja si pratila moj put
iz kukuljice
do neba
moje rađanje
i moje padanje
od zanosa
do uzleta
ti sada tešeš
drvenu kutijicu
u kojoj će leptirica
spontanosti moje
zarobljena biti,
i o zlatnom perivoju sanjati...