U svakoj riječi, pokrivaš me u razne oblike, kroz tragove svjetla i sjene spajaš se sa mnom i izlaziš kroz nevidljive izlaze, hranim te malim dozama, uzimaš me u velikim količinama. Dobivaš me u navikama odlazaka, odlazim u navikama dolazaka. Noć je topla, meka, podatna, teška, bolesna, nezaobilazna, proživljena. Kroz slučajnu riječ otvaraš zaboravljene pukotine otkud izlaze momenti što me gutaju. Ulovila sam sve leptire ovog svijeta i sakrila ih ispod struka. Ne čuje se nijedan. Još malo i dan će ubiti ovu tešku noć, umnoženu bez tebe, jedinu bez mene. Mekano i nikad više treperit će još leptiri ispod struka… danima.