Dani prolaze.
Osmjesi nestaju.
Umjesto da se topi
led postaje sve čvršći i čvršći.
Okovao je tvoje srce,
moja lutalice,
i nema sunca, niti topline
koje bi moglo otopiti
te ledene stijene.
Sjaj moje ljubavi
bio je namijenjen samo tebi.
I ni jedan čovjek razmišljao ne bi
da li će se na takvoj toplini ogrijati.
Osim tebe lutalice,
koji uvijek skrivaš lice
i ne znaš smjer kud te život vodi.
Sad kraj je puta.
Ti si još uvijek onaj
koji svijetom luta
i traži mir koji ne može naći.
Led u tvom srcu je sve deblji i jači,
a sunce moje ljubavi već je jako daleko.
Predaleko, da bi toplina moga srca
tvoje ledeno srce mogla dotaći!
irida
bglavac
