Lažna utočišta
K’o pijanac bez vina, il’ barka bez mora,
sjedim na klupi sasvim sam.
Prolaze ljudi, nitko me ne zna.
Uglavnom misle da sam običan šljam.
Il’ možda izgubljeni stranac; boem bez društva
što strpljivo čeka da padne noć.
Al’ ja sam tek pjesnik, i Krišnin sluga
što promatra ljude u trci za moć.
Lutaju ulicama k’o obični psi
što trče žurno da pronađu kost.
U ovom smo svijetu k’o ribe na suhom.
Svatko od nas ovdje nesretni je gost.
Posvuda je kaos. Budale nam vladaju.
Sa svih strana mafija nas napada.
K’o u svakoj lošoj priči, pošteni nastradaju.
Planetom se širi trulež sa zapada.
Od pravde su napravili prostitutku
kojoj je povoj s očiju pao;
pa sada gleda tko joj više plaća,
nije više važno – dobar ili zao.
Po zatvorima je puno nevinih ljudi
što u ime istine podigli su glas.
Prevareni radnici lumpaju po krčmama;
na dnu vinske čaše pronalaze spas.
Snaga caruje, a um klade valja.
Nasilje i porok postali su zakon.
‘‘Kriminalci dolaze; bjež’te braćo draga!’’
Zaštitnici naroda su pobjegli u zaklon.
Gledam sve te ljude, žalim ih i mislim:
‘‘O jadne budale, što stalno bježite od izvora sreće.
Tražite utočište u zmijskome leglu,
ali jedino vas Krišna nikada iznevjeriti neće’’.
Petit Somme, 16/12/04