Laku noć, umorni moj svijete,

izbrazdan strahovima, tugama,

i besmislom postojanja

u ranjenim dušama,

koje još nisu počele živjeti

a već se moraju gasiti..

Laku noć,

svim ružičastim haljinicama

i dječjim cipelicama

koje nikad neće biti obučene

za neka zajednička obiteljska jutra,

za neka divna, zlatna i mirna jutra..

Laku noć, suzama, koje će kroz moje srce teći

jer ovo je vrijeme kada ostajem bez daha

i riječi

da pjesmom opišem

koliko duboko tugujem

jer želim radost darivati

i snove drugima nebom bojati..

Laku noć,

divni moj, umorni svijete,

ja ću, kao i uvijek,

ostati budna i

za sve, koji ne mogu ja ću biti

 ponovo dijete,

kroz maglu i tišinu opstanka

srcem iznutra

glasom bez riječi

za sve ću

pokušati pjevati,

o iskonu ljubavi

koji nije zaboravio doći,

samo se malo,

kao i ja

od boli zaustavio

i korak bezbrižnosti

na tren usporio..

Laku noć,

dragi moj, ljubljeni svijete,

ja te grlim,

koliko god u moj dječji zagrljaj,

tvoje patnje stane,

sutra će već biti bolje, vjeruj,

već sutra

nova zora sjajna

za tebe

mora da svane..