Laku noć svim nemirnim sanjarima

Kojima vjetar prolaznosti snove ruši

U provalije bešćutnosti

uvijek ispočetka

što nose rane na duši

Ratnicima što pobjeđuju

bez ispaljenog metka

Laku noć oholosti i zlobi

Daleko joj bili mračni puti

Strahu koji zarobljuje dušu

Zavisti što se u riječima sluti

Laku noć  putevima samoće

Gdje nestaju sjajne duge

I kiselo zrije voće

Zasjenjeno oblacima tuge

Laku noć suzama isplakanim zaludu

Očaju koji  ljubav guši

Nevinom što stoji na sudu

I svakoj nesretnoj duši

Laku noć neprijatelju

Koji spletke nove smišlja

 I zalud zamke plete

Kao bumerang mu se vraća

 Kroz maglu strelice lete

Laku noć  gladnom djetetu svijeta

I majkama koje brige more

Ruži što posljednja cvjeta

Hrabrima što svoje bitke bore

laku noć onima što život proslavljaju

u kojima sjaji ljubav kao vatra živa

svima koji čovjeku opraštaju

čudo života u njima se skriva