Laku noć
Na svijet sam došao sličan ljudima
koji na srcu nemaju ljusku.
I sve sam mjenjao u grudima
za jednu pjesmu dobru i ljudsku.
U nebo sam se sunovratio.
Sa svima sam se vlazno ljubio.
I kome treba, njeznost vratio.
I kome treba, bol izgubio.
Bičevi grana... Rebra plota...
Vjetrovi sumrak za rukav vuku.
Sta sam to imao od života?
Neciju kosu... Neciju ruku...
I jedno srce ustreptalo.
I dva-tri osmjeha tiha i prosta.
Sve je to ponekad tako malo.
Sve je to, vidječeš, sasvim dosta.
Miroslav Antič
bglavac
irida
