Kartu tarota "XVI Kula" koja pripada Velikim Arkanama, i koja je bila inspiracija ovoj mojoj slici, Irida opisuje ovako:
"Kula uništenja, Božja kuća, Toranj koji se ruši..., tko se ne bi uplašio. Najavljuje gubitke, razočaranja, prekide, svađe, depresije i sve moguće poremećaje. Ponekad je to kazna za oholost, drskost i prepotenciju, a ponekad najavljen niz poremećaja i nesretnih okolnosti, naoko posve neobjašnjivih.
Češće se radi samo o razorenim iluzijama i drastičnim promjenama nakon toga.
Kada se naši životi previše vežu uz pogrešan osjećaj sigurnosti, univerzum se pobrine da nam izmakne tepih pod nogama.
Arhetipski - Babilonska kula, kaos, destrukcija, katastrofa.
Psihološki - Oslobađanje od umjetnih konstrukcija uma i krutih mentalnih procesa, rušenje zidova između svjesnog i nesvjesnog, rastapanje ega, prosvjetljenje, istina."
Tog ranog proljeća 2006. godine krenuo sam kod naše Maje na školu tarota. Jednom prilikom, dok smo radili tip "bacanja" za ljubavne odnose, za moj gotovo petogodišnji odnos ispala je karta Velike Arkane XVI Kula. To me potreslo.
Jest da smo imali neslaganja i turbulencija, i da je bilo nezadovoljstava s obje strane, no nekako sam vjerovao da su to prolazne "faze" koje se događaju u svakom odnosu. Živjeli smo zajedno, kupili stan, pokrenuli posao... i pomisao da će se sve to razrušiti ošinula me kao munja.
Nekoliko mjeseci kasnije počelo se obistinjavati. I to munjevito. Baš kao rušenje kule koju je pogodio grom. Razišli smo se, otišli svaki na svoju stranu u podstanarstvo, podijelili stvari i imovinu, i nakon kraće neizvjesnosti ipak odlučili nastaviti poslovnu suradnju, ovaj put u tom zajedničkom stanu, da bi se dvije godine kasnije i to okončalo, kao posljednji čin djelovanja energije karte Kule.
Tako je nastala i ova slika - moj izraz emocija i onoga kako sam se osjećao. Mislim da ona govori dovoljno sama za sebe i da nije potrebno dodatno je opisivati.
No, kako je i Irida lijepo objasnila značenje karte, to nije bila kazna, niti zla kob. Nije se rušilo nešto što je valjalo i bilo dobro. Razarala se iluzija, prije svega moja iluzija sigurnosti, moja iluzija ljubavi i onoga što bi odnos trebao značiti.
Nisam odmah to shvaćao, iako sam nejasno naslućivao. Iz današnje prespektive znam da je to bila velika milost Univerzuma kao odgovor na moju istinsku želju za razvojem. Iako je bilo vrlo bolno i vrlo žestoko, trajalo je relativno kratko. S vremenom sam spoznavao zašto je tako trebalo biti i što sam u tom odnosu krivo postavljao, i gdje sam se ufuravao u iluziju, a ne u stvaran i autentičan život.
Znao sam se pitati je li moglo biti drugačije, jesam li mogao taj prekid proći na nešto blaži način!? Danas znam da nije moglo biti blaže, prije svega zbog težine iluzije u koju sam zapao, a potom i zbog milosti koja mi je omogućila da se probudim, a ne da još godinama povlačim ono što se ovako dogodilo u roku par mjeseci.
Karta Kule kod mnogih izaziva strah i nelagodu kad se pojavi u bacanju. I meni je bilo tako. Ona ima takvu energiju, nitko svojevoljno ne želi proći kroz njen proces. No, danas znam da ta karta nosi i veliku milost koja slijedi nakon rušenja, i da u konačnici nosi pozitivan ishod. Na nama je hoćemo li se prepustiti tom procesu s vjerom i nadom, ili ćemo se opirati onome što je ionako neminovno i tako pojačati vlastitu agoniju.
Ja sam izabrao ono prvo, i osvjedočio se da i ta karta može nositi blagoslov!
Slika: XVI Kula, 2006.
akril na kartonu (uokvireno), 71 x 101 cm
bglavac
edin.kecanovic
