KUHINJA TVOJE DUŠE

Sat veli da je vrijeme isteklo, i da je bolje da krenem, sada, iako bih ostao cijelu noć. Rijeka vozila gmiže kraj nas, načičkana očima, ulične svjetiljke rasipaju svoj isprazni sjaj, tvoj um je stao, obamro od iznenađenja. Samo na još jedno mjesto može se otići.

Pusti me da prespavam u kuhinji tvoje duše, da ugrijem misli na tvojoj toploj peći. Ako me otjeraš, draga, moraću da lutam i posrćem sam u neonskoj šumi.

Tvoji prsti pletu vitke minarete, tvoji prsti pišu tajne poruke. Palim još jednu cigaretu i učim da zaboravljam.

A sat veli da je vrijeme isteklo, sada već znam da moram da krenem; iako bih s tobom ostao cijele noći, cijele ove noći. *****************************