U kući izlazećeg sunca,
dok jos cijela priroda spi,
tiho sam šetala bespućima duše
tražeći zaboravljene i izgubljene djelove sebe.
Zrnce pijeska nađoh.
Nađoh dio sebe u pustinji nada, kaplji rose.
Nađoh sebe u kapljici rose sto pala je na cvijet iz mog oka.
U trenutku vječnosti pronađoh još jedan dio sebe.
Poredani niz sebe u beskonačnosti oblika i boja.
Niz bez pocetka i kraja.
Pronađoh sebe i u tebi,
i u kući izlazećeg sunca,
sunca koje nikad i ne napušta Dušu.
Pronađoh sebe u tebi,
i u pogledu djeteta,
u moru istih ja vidim i tebe i sebe,
u vremenu sada i uvijek,
u prostoru ovdje i svuda,
u kući izlazećeg sunca koje nikad ne gasne,
koje nikad ne zalazi.
Kao kaleidoskop mijenjaju se boje na zaslonu duše,
boje djevičanskog jutra,
boje zagasito modrog noćnog neba i tisuće, tisuće očiju,
tisuće osmjeha koje dobijaju svjetlo,
svjetlo iz kuće izlazećeg sunca.
Tu prebiva moja duša,
tu se obmara moje tijelo,
tu moj um caruje.
U kući izlazećeg sunca ja sam ti, a ti si ja
i pretapamo se i lomimo i ljubimo jezera u tiha predvečerja.
U kući izlazećeg sunca je jedna mala sijenka,
jedan svjedok naš,
jedam motrilac koji pazi nas.
U kući izlazećeg sunca jedan anđeo samo bdi.
U kući naše duše živi svaki svat.
U kuci nase duse,
u kući izlazećeg sunca ziviš i ti i ja.
U kući naše duše zivi cijeli svijet i rađa se jedan lijepi cvijet.
U kući izlazećeg sunca
u jednog trenutka rodio se svijet,
jedan tren i tu je, sve i raste i raste.
Kako raste svijet iz kuće izlazećeg sunca
tako rase i nasa dusa, raste nasa svijest.
U kući izlazećeg sunca poceo je svijet svoju igru
života i smrti
svoje kolo gore i dolje
svoj ples u vječnost,
izmjenjujućni mijene kojoj je bit,
malo gore malo dolje i rast i bujanje i preljevanje i penjanje
po staklenim stepenicama koje vode u vječno.
I srećem tebe i njega i nas i postajem privid i postajem magla
i tako se spuštam na izvor duše
i žedna prislanjam usne na jezero
u kojem se ogleda nebo,
u kojem ono što je gore biva dolje
i dizem glavu gore
i vidim isto.
Ali ja znam da to je tek privid,
jezero je jezero a nebo u njemu je privid
i kada moje usne dotaknu površinu vode ja vidim male pomake slike.
Ja osjećam da ono sto vidim nije i ono sto osjećam.
Tražim , tražim novu spoznaju
jer znam
sada znam da ima neka druga stvarnost
koja
ako malo pomaknem sebe
pomaknem
nešto novo se otvara.
Pomicem svijesti tražim istinu
trazim je zaronivsi u jezero
u jezero pocetka,
gorsko jezero,
uvijek glatko,
uvijek bistro i tako osvježavajuće.
Polako zagazim
prvo malo
tek usnama kušam
okus mmmm fino
ima neke slasti u otkrivanju novih ukusa duše,
ima nešto,
ima znam.
Znanje koje krijepi moju žeđ za njim.
Ima.
Polako zaranjam cijela
nema straha
ne bojim se da će me progutati
ne.
Ne vidim kraja
nema dna
tek mir u kuci izlazeceg sunca
u kuci gdje je jezero istine
jezero u kojem se kupa duša.
Ulazim
polako plivam bez otpora
tek lebdim.
Pod vodom sam i sve je lako
Sve znam.
Sve mogu.
Vracam se
vodenim putem vracam se na pocetak civilizacije
Na početak
gdje smo poceli i ti i ja
gdje je nasa majka i nas otac.
U kucu izlazecek sunca.
Na mjestu gdje je sva magija u jednom udahu stala.
Sva ljubav i sve dobrote su u jednom udahu
u jednom udahu što ti je majka i otac utisnuše u dušu.
Jedan udah,
u kuci izlazeceg sunca,
na jezeru Znanja.
Stojim ja i stojiš ti.
Od prapočetaka do danas.
I tako eonima.
Svi se vracamo trenutcima pocetaka
u kucu izlazeceg sunca.
Da, korijeni,
korijeni nam sežu kroz eone unatrag na izvor
u jezero znanja u kuci izlazeceg sunca.
Uđi.
Uđi u jezero.
Zaviri u njega.
Tu te čeka i otac i majka
i alfa i omega tvog pocetka
tu je odgovor na svako tvoje pitanje
tu je odgovor na svaki tvoj osjecaj
tu je odgovor zasto sunce sija
i zasto je djete nevino
tu je odgovr zasto ribe plivaju
a kise padaju.
Otvori se znaju,
otvori se mudrosti
neka tvoja dusa napije se s izvora istine.
I nema natrag.
Nema povratka na staro,
nema ni privida ,
nema i iluzije i varke da ti opet zakloni vidik.
Nema nikoga tko ti može reći svoju istinu,
i u dušu ti unijeti nemir
jer u jezeru mira i tisine je odgovor za tvoju dušu.
U Jezeru.
U kući izlazećeg sunca.
Hm da.
To je tvoj Dom.
To je tvoj Početak.
U kući izlazećeg sunca
iz jezera znanja potekao si Ti.
Potekao je tvoj prvi udah.
Da.
Tvoj prvi udah.
Onaj Udah što su ti ga majka i otac udahnuli u tebe.
Jedan tako mali, tako jednostavan čin
koji Ti radiš nesvjesno svaki dan
zapoceo je tvojim Postojanjem.
Jedan udah ljubavi
i eto tebe
i eto mene.
I tako ploviš iz života u život
naizgled bez cilja i svrhe
i kada se dovoljno udaljiš od sebe
kada izgubiš pojam za vrijeme i mjesto,
pojam zasto si tu
i tko si.
Polako
ide tvoj povratak u jezero
u Kuću Izlazećeg Sunca.
&
& Dalina & &Šibenik, 27.lipnja 2004.
http://dalina.blog.hr/
bglavac
edin.kecanovic
