U uglu treperi paukova mreža
stanari izgubili se u svijetu
prigibam se osamljenom cvijetu
uz zid zelena se penje vriježa
Škure polomila je bura
sjaje krhotine stakla
pod hrastom...ko sjena da se makla
muklo zvoni starog tornja ura
Obuzimlju me misli sjetne
sjećanja na trenutke sretne
saginjem šutke glavu
Sunce tone iza obzora neba
stara kuća na me vreba
pogledom praznim kroz visoku travu