Iako je rijeka boli odnijela naplavine nanesene na srce, prije ili kasnije čežnja kuca na vrata i ponovno se sve ponavlja – krug početka i završetka. Iako su jezera zadrhtala u daljinama, bijele noći su spustile svoje koprene nad moje snove i odvukle me u krugove na vodi. Stare priče imaju svoju čaroliju kad ih pričaju uz plamen vatre i sjaj zvijezda. I jedna i druga strana ima svoju priču. Sve je provedeno kroz tajne koridore gdje je trak svjetla pao baš na mene. Kako to? U svjetove uvedena, lutala sam i dolutala. Samo zrelo voće pada na zemlju. Pala sam i ja i tresnula kao najzrelija jabuka.
irida
bglavac
