Još nisam izašla na dnevnu svjetlost. Oči su zatvorene, trepavice sklopljene.
Jedino kroz kožu mogu osjetiti tu stvarnost što se objavljuje.
Iz neke nepravilne geometrijske apstrakcije tim očima duše, nespremnima na raskorak po površini, dugujem si ovakvo jutro.
Tamno je ispod očiju, tamno je u toj tami. Vlažne usne, sad su suhe. Ne puštam pogledu da poleti … A i kamo?
Krug neotkrivenog se zatvorio. Moje sjene opet plešu svoje poznate ritmove sa nekoliko velova, glazba se čuje iz dalekih sfera neotkrivenog kruga.
Tišina puca po površini, premještam se u neki drugi prostor, u neko drugo vrijeme.
Možda ovo nije bilo moje vrijeme. Nije.
Zaokruženi krug neotkrivenog stoji kao nepokretna istina.
I traje.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
