Vječito crtamo krug oko sebe..
Da bi se utvrdili
zaštitili
od zemlje
od neba
od svih od kojih treba
ograđujemo se
stvaramo svemir bez izlaza
dok čeznutljivo kroz zatvorena vrata
nepobit naše volje gledamo
i za otvaranjem čeznemo..
Mislimo da tako treba
od raja
do nekog paklenog kraja
vrtimo se
od boga do nedraga
i pijemo tuđe laži
neistine koje bole
bježimo od ljudi koji nas vole
tražeći zaštitu od
zapravo samih sebe
dok srce krvari
i zebe..
A tako je lako
tek mrvom vjere u komadić dobrote u svima
tvrđava se ruši
i krug kao nepobit
ostat će samo sjećanje
u duši...
irida
bglavac
