Kroz bespuće tvojih usana
sagori svaki trag moje prisutnosti...
Kroz labirinte tvojih dodira
odvedi me zauvijek od vlastite moje svjesnosti
i prepusti pticu moje duše
nebu tvoje ljubavi...
U pepelu tvoje strasti
moje srce žudi
za uzdignućem,
za uskrsnućem..
Koliko god vojnici čuvali kamen
pred vratima moje smrti
ti ih čarobno zaobilaziš
i kroz sebe
u meni
vječno me
oživljavaš...