Moja je krošnja od svjetlosti
i u njoj ptice noćivaju
tu odmor nađu
svi koji maštaju
svi koji snivaju
u nju sam utkala zvijezde
simfoniju vjetra među grane splela
umorni putnici tu okrepu nađu
tu teče voda sa bistrog vrela
moja je krošnja od svjetlosti
zarobljena u njoj snivam
oblake i ptice
lišćem snove prekrivam
rosom umivam lice
na me slijeću leptiri
nektar slatki piju
vilenjak iz krošnje viri
ljubavnici se smiju
igraju razigrana djeca
a nesretna duša
tugu tu liječi…jeca
kad s večeri
mjesec utka srebro svoje
na mene padne zvijezda
dijete u meni
svija od stihova… mala gnijezda