U kristalnom gradu,iza stvari

i iza bića, moja sjena treperi

na suncu ,nestaje u mnoštvu boja

tamo gdje uzdižu se kristalne dveri

u naručju Boga,leži duša moja

U kristalnom gradu,iza planine noći

gdje se duga, sa dubinama srca spaja

svi ćemo jednom tamo doći

kad krenemo na svoj put,bez početka i kraja

 

Kristalni grad,u njemu baklje gore

širom otvorena ,četiri u njega vode vrata

tamo drijema eonima,jedno uspavano more

i sjaje se zidine kule, od sunčanog zlata

 

U kristalnom gradu,prozirne su duše

što lete među, zidovima pakla

tu se niz ponore ,slapovi zapjenjeni ruše

mrtvi sanjari,, bijele kristale nose

i ognjene ruže,nižu od stakla

Stražara u kristalnom gradu.. nigdje nema

iza zavjesa,anđeli neki vire..

i dok tišina,po uglovima drijema

oni probuđene duše,pretvaraju u leptire..