Negdje daleko, a toliko blizu...
Zaigrani Mjesec zvjezdice lovi
Stubištem neobičnim u lepezastom nizu
Kristalna palača dimenzijama plovi...

Mileniji su prohujali, eoni sada teku
Akvamarin daruje plavetni joj sjaj
Sve nalik je na pahuljastu zvjezdanu rijeku
Gdje početak zaljubljeno dodiruje kraj...

Tek što misao je dotaknula, kristalna joj vrata
U nama se budi sjećanje na dane
Srce kad je ispunila svjetlost boje zlata
I kad duše nisu znale za trenutke tame...

Bljesak jedan, čudo već se zbiva
Nabujalu rijeku pretvara u slap
U bistrini brzog toka, opijena uživa
I ponajmanja, samosvjesna, oživjela kap...

Kristalna je palača sad univerzum svijesti
I svi se kristali dotiču redom
Ovdje će se putnici neki drevni sresti
I sve se događa dobro znanim slijedom...


Negdje daleko, a toliko blizu...
Zaigrani Mjesec zvjezdice lovi
Stubištem neobičnim u lepezastom nizu
Kristalna palača dimenzijama plovi...

http://safiris.blog.hr