Kristalni svijet me poziva u noći
Darujući dio tajanstvenoga neba
Pita me, da li ću sa njima ja poći
Jer Energija nova sada im treba.

Kako i zašto, pitala sam tada,
Zar voda bistra dovoljna im nije
Odgovor vibrira u meni još i sada
Razigrano dijete u nutrini se smije.

Pa, voda je divna ... bistra ... i čista...
U kristalnoj soli namakali su tijelo
Ali nedostaje tračak da atom zablista
Svjetlost što popuniti će Biće im cijelo.

Nudim im Mjesec i Mjesečev Cvijet
Magiju da oplahne ih sve do dubine
Iskrice frcaju ... traže Drugi Svijet
Jer i to je dio njihove sudbine.

Ako nije Mjesec to što žele naći,
Nudim im Zemlju toplu i meku
Ili vjetar paperjasti  da ih zorom svlaći
Pijesak svjetlucavi kao majčinu deku .

U jedan glas se smiju  i zvuče kao Jedno
Navode na Poruku skrivenu u njima
Što je to što svima beskrajno je vrijedno
Otklanja hladnoću kad zavlada zima.

Odjednom razumijem što željeli su reći  
Sunčevo je Svjetlo ta tiha im želja
Na tlo ću ih položiti, kao dijete poleći
Okupati Energijom radosti i veselja .

U Svjetlosti sve blješti, toplina se kreće
Dugin slap se pretače preko malenoga kruga
Sad i ja poprimam taj kristalni dio sreće
Energiju što tijelom radosno vijuga.

(safiris.blog 2006.)