Svijet dubina ponovno me zove

Pozivnica nova kristalnog je sjaja

Proživljavam vizije, događaje nove

I putujem predjelom bezvremenskog  kraja.

 

Zaranjam duboko, plavetnilom jurim

Sve dublje i dublje, gdje gubi se dah

Kao i uvijek u snovima žurim

Jer buđenje pretvara sjećanje u prah.

 

Piramidu kristalnu nazirem na dnu

Ili je sve vodena fatamoragana

Prizemljujem se nogama na morskome tlu

Osjećam da odjednom nisam više sama.

 

Prilaze mi bića svjetlosnoga sjaja

Nude mi pomoć, kazuju mi pute

Duša se prisjeća pradavnoga kraja

Sjećanja žubore, više ne šute.

 

I cijeli grad se budi, oživljava svijet

Dupini i kitovi prilaze mi sneno

U rukama je procvjetao dijamantni cvijet

Pronalazim kuglu što drži ju vreteno.

 

Zagledana u nju, prošlost isijava

Pronalazim znance iz današnjeg života

Kugla sad pjeva, more se zagrijava

Ukazuje se drevna atlantska ljepota.

 

Putujem sve brže mislima svojim

Dublje i dublje, sad Svemir me zove

Živjela sam tada, više ne dvojim

Piramidi kristalnoj sad sjećanja plove.

 

Ulazim u nju, znam, tu sam kod kuće

Vrh se odvaja, osmjehuju se zvijezde

U glavi sve pulsira, vrelo je, prevruće

Bude se energije, u rukama se gnijezde.

 

Kroz vrh piramide na me pada slap

Kazuju mudraci, sad svjetlosno sam biće

U budućem životu planetu vrijedna kap

U trenucima tame, sunce koje sviće.

 

I sve se poslaguje u mojoj duši

Slučajnosti nema, sve razlog svoj ima

Saznanjem novim piramida se uruši

I tijelom je zavladala neobična zima.

 

Potonuće jednog drevnoga svijeta

Kojega odnijela je bujica vode

U snovima ponekad još netko i  prošeta

Javom tek znanstvenici tragom njenim hode.

 

Mene svijet dubina sad ponovno  zove

Pozivnica nova kristalnog je sjaja

Proživljavam vizije, događaje nove

I putujem predjelom bezvremenskog  kraja.