Odavno su slomljena
krila prvih letača
njihove snove prekrila je trava
ali eho je ostao visjeti
nad prvobitnom planinom
gdje se čovječanstvo porađalo
san o letu
zarobili su prizemnici
što od magle
ne vide sjaj sunca
san o letaču
skriven u odajama duša
ponijeli su pjesnici
i vizionari
ucrtali u stihove i slike
sjenu Ikarovih krila
stoljeća odložiše mačeve
na oltar ljudskih htijenja
a mala iskra u očima
stvorit će velik plamen
sagorjet sva ta prizemna bdijenja
i poletjet će do zvijezda
stremljenja besmrtne duše
slomit ne mogu se krila slobodi
ni vjetru jedra zanosa…što puše…
irida
bglavac
