Ostadoh nijema,
u svitanje novog dana,
nove zemlje,
novog puta...
Ostadoh nijema,
jer moje riječi,
su viška,
moji koraci ,
jedino mogu
u novo krenuti....
Jedino volja,
bljesak
proljetne kiše,
za nabujalom rijekom teći....
Ostadoh nijema,
samo misao želje,
što se budi,
u tom nebu novom
buja,
i teče, teče
ka , moru novom.