Kraljica pčela u košnici kraj puta
čekala je podanike svoje
oko nje ćupovi meda žuta
sređivala je krilce svoje
Svaki tren,netko navrati
svoj slatki pelud njoj nosi
pčela po pčela svrati
mirišući po cvjetnoj rosi
I žuti med u potocima teče
kraljica ništa ne radi
samo zuji od sreće
vosak i med iz ćupova vadi
Sve dok čovjek ne dođe
i travu uokolo pokosi..
prekrivena lica,ćupove meda
nasmješenoj djeci nosi..