Dotaknuh vjetra zimske kose sijede

zaleđene suze na prozoru svog doma

uspomene neke daleke i blijede

sljepljujem dušu poslije loma

 

U očima trepere sutoni i plave zore

kraljica sam na prijestolju od stakla

tamo u daljini  šumori valovima more

sjene sam otjerala kad sam ih dotakla

 

Ispod smrznute trave ljubičica viri

proljeća naredala sam u dugu nisku

znam da vratit će se prelijepi leptiri

stisnut ću se uz osobu dragu, blisku

 

U meni snaga iskonska drijema

kao pupoljcima ukrašena grana

prisutna sam i kad me nema

kroz život putujem bez plana

 

Mjesečina mi srebro dariva

zvijezda sestrica je moja

mašta mi predjele otkriva

mnoštvo svjetla, bezbroj boja

 

Kraljica sam na prijestolju od stakla

svemirom mi  nemirna duša luta

zavjesu sam odavno pomakla

i već stigla do polovice puta

 

Luč ljubavi mi anđeli darivaju

I bijele haljine od svile

vile sa mnom snivaju

tajne su mi sve otkrile