Kralj staze snova
Čovjeku kojemu je sloboda majka,
Nikad nije okovan samoćom,
-Jer onaj koji nije slobodan duhom i u masi ljudi je sam,
A onaj koji je duhom slobodan ni u samoći nije sam-,
Kad slijediš snove,
Otvaraju ti se novi horizonti,
Kojim putuju samo ljudi slobodna duha,
S osmijehom sunca, slobodom vjetra, svijetlosti zvijezda,
Kao pjevač, kao pjesnik, kao glasnik srca putuješ od srca do srca,
U čarobnu zemlju ispod duge;
Čovjeku kojemu je savijest majka,
Ostaviti će svoj nezbrisivi trag u pjesku vremena,
Jer svaki čovjek poslije svog života,
Ostavi iza sebe onoliki trag,
Kolika mu za života svjetlost dopire iz duše:
Čovjeku kojemu je pravda majka,
Svjetionik je za brodolomce u oceanu ljudskih želja,
Jer kad ćutiš tuđu patnju kao svoju,
Nikad nećeš biti nevidljiva kap u beskonačnosti oceanu ljudskih želja;
Kad slijediš snove,
Otvaraju ti se novi horizonti,
Kojim putuju samo ljudi slobodna duha,
S osmijehom sunca, slobodom vjetra, svijetlosti zvijezda,
Kao pjevač, kao pjesnik, kao glasnik srca putuješ od srca do srca,
U čarobnu zemlju ispod duge;
Čovjeka kojemu je majka ljubav,
Možeš osjetiti u sunčevoj zlaćanoj zraci,
Vidjeti u zvijezdi padalici,
U tirkiznim ljubavnim stihovima što je ispod nebeske kupole rasipa pjesnička duša,
Na obzorju kad se rađa nova nada,
Čuti u mudrom šaptu vjetra što od pamtivjeka putuje stazom snova,
U svjetlucavoj kišnoj kapi što drhturi na latici mlade ruže-kad se nudi mladom danu-,
U anđeoskom zvuku violine što plače za cjeli svijet,
Kad je u ruci drži stari maestro dok ide u susret smrti,
U milozvučnim taktovima čarobne muzike,
Kad leti na krilima ljubavi od srca do srca čovjeka,
U nijemoj a tako čulnoj suzi što ispraća najmilije na posljednje putovanje,
-Bilo da je najmanja ili najveća sprovodna povorka suza je suza-
Jer ljubav je najmilosrdniji Božji dar čovjeku-najvjerniji susputnik na stazi snova-,
Čarobna zemlja sklada iz koje nas jedino nitko ne može istjerati.
©Walter William Safar