Evo kovanog novčića.

Pitajmo oba suprotna lika

i ona će biti odgovor na uporno pitanje

koje niko sebi nije postavio:

Zašto je čovjeku potrebno

da ga neka žena voli? Da vidimo.

U višim sferama se prepliću

četvorostruki svod koji drži potop

i nepromjenljive zvijezde planetarijuma.

Adam, mladi otac, i mladi Raj.

Veče i jutro. Bog u svakom biću.

U tome čistom labirintu je tvoj odraz.

Opet bacimo kovani novčić

koji je i čarobno ogledalo.

Njegovo naličje je niko ništa i tama i sljepilo.

To si ti. Oba kovana lika daju samo jedan odjek.

Tvoje ruke i tvoj jezik svjedoči su nevjerni.

Bog je neuhvatljivi centar prstena.

On ne hvali niti kudi.

Najbolje djelo: zaborav.

Zašto te nisu željeli voljeti?

U sjenci drugog tražimo svoju sjenku;

u ogledalu drugog svoje sopstveno ogledalo.