Svjetlo,uronjeno u tamu tijela,blistalo je još,kroz pore,kroz ruke..oči.. I sve duše,zvijezde,koje je Voljeni spustio na Zemlju,nisu mogle sakriti svoj sjaj iznutra.I Zemlja bijaše puna svjetla..Ali, bijaše onih, koji su lebdeći sve dalje i dalje gubili polako sjaj svoj zvjezdani..I grleći tamu u sebi,tražili tlo,gdje ljubav ne može doprijeti.. A Ljubljeni,u ljubavi prevelikoj,postade još veća Ljubav..I Sakupi puno svojih duša, zvijezda,da obasjaju tamu..I vidje Ljubljeni da je dobro..I ostavi svjetlo i tamu,zajedno..Da se svjetlo zaljubi u tamu,a ipak bude odvojeno od nje.. Neke zvijezde ostadoše u svojoj domovini zvjezdanoj..Ali bijahu prepune čežnje za svojom ljubljenom,odvojenom zvijezdom,za svojom izgubljenom ljubavi,koja je negdje svijetlila obavijena tamom.. I dugo su duše zvijezde svijetlile u tami tijela..I uranjale u njega,vjerujući da tama ne može ugasiti svjetlo..

A tijelo je sve više gutalo zvjezdani sjaj duše.. Taj sjaj,vidio se još samo u očima duša koje su se borile da ne zaborave domovinu odakle su došle.. U očima, i u zagrljaju svjetlosnom, kojim ih je Voljeni zagrlio, i utisnuo im Njegovu Ljubav, da ih uvijek podsjetina ljepotu spoznaje voljenja do kraja..Grliti svjetlosno..Iz svake pore duše isijavati slatkoću najdublje ljubavi..Grliti kao Voljeni..U jednom zagrljaju pretočiti Njega iz sebe..Svjetlosno..Savršeno.. Spoznato..vječno..

Sve više,duše zvijezde koje su preostale na planetu svjetla, čeznule su za svojim odlutalim polovicama..I Voljenog molile da ih pošalje na tlo, gdje su njihove ljubavi,već bile prekrivene tamom materije.. "Kako ih naći?"-pitale su? "Zvijezde su im u očima," rekao im je Voljeni,"a u zagrljaju ćete prepoznati moju ljubav.." " I vjerujte, bezgranično vjerujte,da svjetlosni zagrljaj može rastopiti tamu i doprijeti do duše vaše duše.." I krenuše duše-zvijezde,na daleki put, u potragu za svojim izgubljenim ljubavima..