Antheo, zvjezdana duša sa plavkastim odsjajem, tiho je plovio kroz daleke galaksije prolazeći kroz nježne oblake novorađajućih zvijezda, kroz spiralne maglice ljubičastog odsjaj,obilazeći vatrene kugle mladih planeta..Ali,nije razmišljao o ljepotama kroz koje je prolazio..Golema čežnja za Aurisom,dušom koja je bila s njim Jedno, spojena u ljubavi,ta čežnja je ubrzavala njegov nečujni let..Aurisa se odvojila od Anthea, da negdje bude ljubav za Ljubav, ali je obećala da neće zaboraviti svoje jedino i vječno, svoj otkinuti dio duše koji je krenuo konačno, da je pronađe.. Antheo je prošao kroz grotlo tame, crnu dimenziju, jer, na drugoj strani te dimenzije, bio je početak zvjezdane staze do njegove voljene.

Crna dimenzija nije mogla progutati njegovo svjetlo,jer,bio je stvoren od Onoga čije svjetlo tama ne može obuzeti ni osvojiti..Samo prekriti i prigušiti sjaj i ljepotu plamena ljubavi.. Antheo je želio pronaći svoju ljubav, ali i prenijeti je onima koji su zaboravili da je imaju.. Kad su se odvojili jedno od drugoga,Antheo je mogao izabrati: pronaći Aurisu živeći samo nekoliko puta, ali snažno, sa puno iskušenja da zauvijek zaboravi doći na cilj svoga puta, ili puno života, ali sa manjim iskušenjima, što je za dušu bio lakši put.. Znao je gdje je, i u kojoj dimenziji njegova voljena..Ali nije znao da ga neće odmah prepoznati..Aurisa je već imala nekoliko slojeva života obavijenih oko njene duše.. Antheo je bio predivan, čist i nježan, duša koja će tek susresti materiju u punom obliku i snazi..Kad se približio galaksiji u kojoj se nalazio sunčev sistem, osjetio je predivnu, ali čudnu vibraciju u sebi..Znao je da mora stvoriti tijelo oko duše,jer Zemlja je bila od guste materije kojoj se morao prilagoditi..I reče on, kako ga je Otac naučio:" neka bude.." i misao njegova obavije tijelo oko njega..

Bio je prelijep i čvrst,nježan i savršen..Samo koža mu je imala svijetlomodri odsjaj, jer je tako želio..Njegova duša je bila zvijezda sa plavim odsjajem.. Ušavši u Zemljinu orbitu,stvorio je malenu svjetlosnu kapsulu, u obliku badema, i oko sebe sjajno, srebrno elastično odijelo.. Kad se spustio na mekani pijesak pustinje, bio je sumrak..Pustinja je izgledala čarobno.. Znao je sve, zašto je ovdje:da onima koji su se zagubili u lutanjima kroz tamu pokaže put..Sve duše su imale svjetlo u sebi,i znanje stvaranja i ljubav stvorenu od najveće Ljubavi..Samo ih je trebalo podsjetiti na to.. Čudno i nezgrapno Antheo se osjećao u tom novom tijelu,ali predivno i lijepo..Prvi puta je osjetio vjetar na licu,koji je kroz dine nosio miris oaze, koja nije bila daleko.Noge su mu tonule u meku vrelinu pijeska,i osjetio je to nježno poniranje u pijesak,dok su mu stopala pravila tragove, koji su brzo nestajali nošeni nanosima vjetra..

Približavao se zvuku udaljenih bubnjeva koji su mu bili sve bliže.Upijao je ljepotu pustinje i prvi puta osjetio ljepotu tijela u kojeg je bila uronjena duša..Sve je znao, sve prošao, putovao svemirskim prostranstvima,ali nikad nije bio ČOVJEK..Savim običan, smrtni, tijelom i vremenom ograničen čovjek..Ali je shvatio da mu je to Njegov Voljeni poklonio, da shvati ljubav do kraja... Znao je tajne stvaranja materije, ali nije znao tajnu stvaranja duše..A duša će tek naučiti tajnu kada prođe labirint tijela..Kad osjeti bol,radost, čežnju i razdiranje zbog ljubavi..Savršena duša zna bez tijela voljeti savršeno..Ali..bez tame, ne bi svjetlo postojalo..Bez tijela..duša se kroz bol ne bi mogla uzdići do neba..