Koračam kroz vrijeme
na horizontu neba
obris ptice u letu
sunce
na rame mi sjeda
ogrnut čekanjem
put na mene gleda
zastajem neodlučna
ne znajući kuda ići
zrcali ogledalo vode
vlastita mi sjenka
želi prići
Koraci kroz vrijeme
sadašnjost u mene slijeće
grlim vlastitu dušu
u nepovrat
iz nje prošlost izlijeće
sunce se zaigra u mojoj kosi
prepuštam se
da me rijeka života nosi