Kad se konji mašte upregnu
a duša uzde olabavi
poteku potoci i sreće i bola
nevidljivo pobjedu slavi
Leptir srca na rame ti slijeće
mjesto blaga, nosiš samo čežnju
Vrijeme oko tebe stane
zanijemi čak i tama
kočija od nevidljive vatre plane
a ti postaješ svjetlost sama
Vjetar razgrće velove tajni
kroz razmaknute prste viriš
pomaže ti tvoj anđeo sjajni
da oluje oko sebe smiriš
U daljini slutiš zvjezdane dvore
tu će duša časkom da otpočine
prije no što noć zanoći
pronaći će te neke bijele tišine