Kome glazba svira?

   Meni svira...

   U gomili lica na kamenom trotoaru

    pokušavam čuti

   odjek istinskog osmjeha

   i uhvatiti ritam čistog,

  divljeg srca,

  koji pjeva

  uronjen u alge

  samosvojnosti

   bez okorjelosti

  i smiješnih pokušaja

  sklepane trivijalnosti..

Kome glazba svira?

Meni svira.

Moć u krivim rukama

koju gledam

negdje sa strane

a ne mogu ništa

nego samo igle

zabodene u tuđu lutku vaditi

i rane i bol

drugom pokušati zaliječiti

dok se moć u tuđoj ruci smije

i kida u komadiće

cvijet moje čarolije...

Kome glazba svira?

Meni svira,

Da ne posustanem

da ne prestanem

vidjeti istinu

kroz pravu prizmu bezazlenosti,

jer

čemu razuzdana opuštenost

Kad tako daleko

a tako blizu mene

bol ne prestaje

i tuga ne nestaje?