Još od davnih dana, netko je rekao,

Što te ne ubije, ojača ti dušu!

Spoznajno iskustvo time je stekao

Jer orkani i lahori, s istoga  mjesta pušu.

 

Čas miluje te vjetrić, čas vihor labirintom jurne,

Podiže u trenu strmoglavi vir

U sekundi sagradiš stepenice žurne

Već padaš u hipu, k'o sa hrasta žir.

 

Možda te prihvati pahuljasti dlan

Dok zatvorenih očiju u sebi treperiš

I život prostruji kao tečan san

U kojemu godine kroz sekunde mjeriš.

 

I pitaš tada sebe: Koliko je duša snažna?

Kakvu moćnu sjemenku u nutrini krije?

Možda baš zbog oluje, zemlja plodna je i vlažna,

I spoznaja zaiskri, nova biljka klije.

 

Spoznaja do spoznaje, hodaš prema cilju

Spotakneš se, padneš, na trenutak zastaneš

Okreneš se uvidjevši, hodao si  cijelu milju

Tragatelj u traženju, tik do cilja osvaneš!

 

Ponovno zapitaš sebe: Koliko je duša snažna?

Može li kroz putovanja, dio sebe spoznati?

Pitanja te pokreću, pitanja su duši važna

Kako li ćeš inače odgovore doznati.

 

Još od davnih dana, netko je rekao,

Što te ne ubije, ojača ti dušu!

Spoznajno iskustvo time je stekao

Jer orkani i lahori, s istoga  mjesta pušu!

 

 

http://safiris.blog.hr