Ja sam zreli
Klas u polju
Plavom, beskonačnom.
Napajahu me
Jutra kapljana
Rose od srebra svjetlosti.
Nježni me prsti
Vjetra milovali;
On mi govoraše:
Zri, samo zri.
I pobježe nenadano.
Moja se žuta glava
Izbezumljena,
Okretaše tražeć sunce
Da ga poljubi
U usta. U plamen. U žar.
Ali se ukaza
Ispred mene srp
Žetelice nasmijane:
Preteška se moja glava zanjiha
U naručju dobre sestrice
I nasmija se plavi mir......
Dragutin Tadijanović