Ponovo kapi životvorne
rastapaju sjećanja,
i prodiru
kroz uzavreli pijesak
nadajući se
da će dodirnuti
davno prekrite zagrljaje
ukradenog sna..
Ja sam vjetar pustinjski,
koji je oblake posudio
ne bi li kiša
ružu nježnu podigla..
Ona, malena i skrivena,
kroz velove eona
vječno živi..
Kada je dotaknem,
shvatit će
da vjetar
ne nosi zaborav
nego besmrtnost..