Kiša pada,
Rominja, ona tužna, jesenja
Kao da nikada neće stati,
Kao da ce se uvući u vene
Umjesto krvi
Kao da će uvući u pore
Umjesto rose.
Donijela je sa sobom sjećanje..
Davno potisnuto, namjerno zaboravljeno
Donijela sjetu i tugu,
Donijela bol, već preboljen...
Na snove o suncu,
Na obećanje da bit ćemo skupa
Da dijelit ćemo skupa
Da nikada jedno od drugoga nećemo otići
I bila je kiša
Ovakva, ista
Jesenja, tužna,
Ona koja se uvlači u pore
Koja ostaje da ne izbriše....
Kada su snovi otkapali,
Kada su nade pokisle.
A kada prestane padati,
Kada se sunce ponovo pojavi
Ipak, ostat će
Po koja njena kap
Da ne zaboravim potpuno,
Da pamtim
Da volim to što mogu
da se sjećam.......
bglavac
edin.kecanovic
